Srijeda 25. mart - dan bez kiše i snijega. Šta raditi? Malo kome iz kluba je moglo pasti na pamet da se izađe na teren i uradi nešto na opremanju smjeri ili bar pregledati penjačke sektore u kanjonu Vrbasa, uglavnom zbog toga što su prethodna dva dana kiša i snijeg harali tim područjem, pa se moglo očekivati mnogo blata i odrona kamenja. Bez obzira na takve okolnosti ipak je stvorena tročlana ekipa koju su sačinjavali Igor Vukić, Dženan Hozić i Momir Zubović (to sam ja).

U sekciji Download je dodan kompjuterski program za treniranje na Metolius Rock Rings, a koji je napravio naš član Igor Vukić.

Na Zokinu i moju inicijativu na jednom treningu PK Extreme predložen je jednodnevni izlet na Malu Klekovaču (1761m). S obzirom na duh i sposobnosti penjača u klubu i uz predlozeno osmatranje potencijalnih stijena za penjanje odazvao se na nase iznenađenje veliki broj članova. U ekipi bili su Zoka-vodič, Pirčo, Dragana, Jaca, Igor vojnik, Zuba, Šljuka, Maja, Mirjana, Moljac, Dajana, Čola, Čolina mama i ja Zagi… Krenuli smo iz Banjaluke automobilima u 6:00h te smo se uputili preko Manjače prema Drvaru, na pola puta Petrovac-Drvar, na Oštrelju skrenuli smo lijevo prema Klekovači. Na jednom proširenom mjestu parkirali smo automobile te se odatle uputili pješice putem koji nam je pokazao vodič puta Zoran Šarić-Zoka.

Bio je decembar mjesec, kod nas snijega ni za lijeka, nema pa nema, a vrijeme bezveze, hadno, kisa…. Nema druge nego ići negdje na planinu. Dogovor je pao, idemo na Osječenicu. Osječenica je predivna planina, pogotovo u zimskom periodu. Visoka je 1795m, makar tako pise gore, vjerovaćemo im na riječ.

Krenuli smo ranom zorom iz Banjaluke, nas 5, Zagi-vozač, Zuba, Zoka, Srdjo I ja (Sljuka). Stigli smo u Petrovac, pogledamo gore, prema vrhu, sve bijelo, planina je pod snijegom, djelomično obavijena maglom, kao poručeno.